Franjo Bučar

dr. Franjo Bučar (Zagreb, 25. studenog 1866. – Zagreb, 26. prosinca 1946.), hrvatski književnik i sportski djelatnik.

Školovao se u Zagrebu, Beču i Stockholmu, gdje je proučavao gimnastički sustav Švedske.

Kao povjesničar književnosti, bavio se istraživanjem protestantske književnosti u Hrvata, a pisao je i o skandinavskim književnostima. Bio je istaknuti sportski pisac. Napisao je više priručnika za mnoge vrste sportova.

Bio je popularizator i pokretač uvođenja mnogih sportskih disciplina u Hrvatskoj, primjerice gimnastike, skijanja, hokeja na ledu i drugih sportova.

Sudjelovao je u osnivanju brojnih klubova i strukovnih saveza, a odigrao je i istaknutu ulogu u sokolskoj organizaciji. Ostavio je opsežnu korespodenciju sa značajnim ličnostima europske kulture i sporta. Sakupio je biblioteku od nekoliko tisuća svezaka. Nagrađen je brojnim domaćim i stranim priznanjima. Godine 1909. izabran je za prvog predsjednika Hrvatskog sportskog saveza. Može se reći da je Franjo Bučar donio sve sportove u Hrvatsku koji su za njegova života postojali. Osnivač je i predsjednik Jugoslavenskog olimpijskog odbora, koji u početku djeluje u Zagrebu. Član je Međunarodnog olimpijskog odbora od 1920. do 1946. godine.

Državna nagrada za šport “Franjo Bučar” najviša je nagrada koju Hrvatska država dodjeljuje za izuzetna dostignuća u području razvoja sporta kao i postignuća glede trajnog razvoja sporta. Dodjeljuje se od 1991. godine.

Najveće postignuće dr. Franje Bučara u sportu kojim se on bavio (a nastupao je u sportskoj gimnastici, klizanju, skijanju i mačevanju) je bilo drugo mjesto u “strmoj vožnji” na skijaškom natjecanju u Pragu 1896. godine

 

Davor Šuker

Davor Šuker (born on January 1, 1968) is a former Croatian footballer who is widely regarded as one of the greatest strikers in the 1990s. The crowning moment of his career was the 1998 World Cup in France, where he became the top goalscorer and won the Golden Boot by scoring 6 goals in 7 matches, leading the Croatian national team to a third-place finish in their first World Cup appearance. He is also the Croatian national team’s all-time goalscoring leader with 45 goals.

 

Faust Vrančić

Faust Vrančić (Faustus Verantius; Šibenik, 1551. – Mleci, 20. siječnja 1617.), hrvatski polihistor, jezikoslovac, pronalazač, diplomat, inženjer, svećenik, biskup.

Faust Vrančić (lat. Faustus Verantius) najvažniji je konstruktor i tehnički pisac u Hrvata na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Rođen je godine 1551. u Šibeniku. Još kao dječak otišao je iz rodnoga grada u Ugarsku svome stricu biskupu Antunu Vrančiću.

Početno humanističko obrazovanje stječe u Požunu kod očeva brata Antuna Vrančića, uglednog diplomata, humanista, nadbiskupa ostrogonskog i primasa Ugarske, a zatim u Padovi studira filozofiju i pravo.

Godine 1575. primljen je u članstvo hrvatske bratovštine sv. Jeronima u Rimu. Postavši tajnikom kralja Rudolfa II. godine 1579., Vrančić započinje temeljitije studirati prirodne znanosti i tehniku. Na dvoru se svakodnevno susreće s nizom istaknutih znanstvenika onog vremena, između ostalih s astronomima Tychom Bracheom i Johannesom Keplerom, graditeljem Jacopom de Stradom… što ostavlja jak utjecaj na njegov rad.

 

Eduard Slavoljub Penkala

Eduard Slavoljub Penkala (Liptovský Mikuláš, Slovačka, 20. travnja 1871. – Zagreb, 5. veljače 1922.), hrvatski inženjer i izumitelj.

Rođen je 20. travnja 1871. u Slovačkoj, poljsko-nizozemskog podrijetla. Jedan je od najznačajnijih izumitelja s početka 20. stoljeća. Nakon mature 28. rujna 1892. i završetka studija na sveučilištima u Beču i Dresdenu, diplomirao je na Kraljevskoj visokoj tehničkoj školi u Dresdenu 25. ožujka 1898. i pisao doktorsku disertaciju s područja organske kemije. Nakon ženidbe izabrao je Zagreb kao boravište svoje obitelji i nastanio se na današnjem Trgu kralja Tomislava br. 17. Ovdje je počela njegova blistava karijera. Prihvatio je državnu službu i 14. lipnja 1904. položio službenu prisegu. S vremenom je svom imenu pridodao Slavoljub i postao naturalizirani Hrvat.

 

Andrija Štampar

Andrija Štampar (Drenovac kraj Pleternice, 1. rujna 1888. – Zagreb, 26. lipnja 1958.), porijeklom Čanka u Lici, hrvatski liječnik, specijalist higijene i socijalne medicine, dekan medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Od 1919. bio načelnik higijenske službe Ministarstva narodnog zdravlja (Odjeljenje za rasnu, javnu i socijalnu higijenu) u Beogradu; postavio je temelje javnozdravstvenoj službi u Jugoslaviji i osnovao niz socijalno-medicinskih ustanova. Izgrađujući naprednu medicinu došao je u sukob s komercijaliziranom medicinom, a zbog svoje socijalnodemokratske ideologije postao je nepoćudan vladajućim krugovima. Nakon prisilnog umirovljenja 1931. bio je stručnjak Higijenske organizacije Lige naroda u Kini. Zaslužan je za reformu nastave na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, osnivanje Više škole za medicinske sestre i Medicinskog fakulteta u Rijeci. Izradio je ustav Svjetske zdravstvene organizacije te je 1948. predsjedao Prvoj svjetskog zdravstvenoj skupštini u Ženevi. Bio je prvi potpredsjednik Ekonomskog i socijalnog vijeća OUN-a.

 

Andrija Mohorovičić

Andrija Mohorovičić (Volosko kraj Opatije, 23. siječnja 1857. – Zagreb, 18. prosinca 1936.), istaknuti je hrvatski znanstveni radnik na području meteorologije i seizmologije, s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

 

Vatroslav Jagić

Pučku školu i gimnaziju pohađao u Varaždinu, gimnaziju završio u Zagrebu. U Beču je studirao klasičnu filologiju, a kod Franza Miklošiča slušao slavistiku kojoj se potpuno priklonio. Završivši studij vratio se u Zagreb gdje je cijelo desetljeće (1860.-70.) profesor na gimnaziji. Godine 1869. izabran je za pravog člana JAZU i dopisnog petrogradske akademije. Sljedeće godine otpušten iz državne službe.

 

Ruđer Bošković

Bošković je rođen u Dubrovniku kao sedmo dijete majke Pave, iz bogate trgovačke obitelji Bettera, i oca Nikole Boškovića, trgovca porijeklom iz Orahovog Dola. Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje stupa u isusovački Collegium Romanum. 1732. godine završio je filozofiju a nedugo potom i teologiju. Po svršenom studiju teologije zaređen u svećenika i stupio je u isusovački red. 1740. godine postaje profesor matematike.
Njegova slava je zasjenila njegove, za hrvatsku kulturu vrijedne spomena braću i sestre: Petra, Bara i Anicu.

 

Nikola Tesla

Nikola Tesla (Smiljan, 10. srpnja 1856. – New York, 7. siječnja 1943.), znanstvenik i inovator svjetskog glasa. Radio je u području elektrotehnike i radiotehnike, te je izumio okretno magnetsko polje i višefazni sustav izmjeničnih struja.

 

Leopold Ružička

Leopold se Ružička rodio 13. rujna 1887. u Vukovaru. Njegov je otac Stjepan Ružička bio češkoga (otuda i prezime Ružička) i hrvatskoga podrijetla, a majka Amalija (rođena Sever) hrvatskoga i njemačkoga podrijetla. Ružičkini pretci bili su zemljoradnici i obrtnici, a otac je bio bačvar i vatreni hrvatski domoljub. Otac mu umre kada je Ružička imao svega četiri godine (1891.), pa majka s njime i njegovim mlađim bratom odlazi u Osijek, u svoj rodni grad, gdje žive s njegovim tetama Katarinom i Emom Prukner u zajedničkome kućanstvu. U Osijeku Ružička pohađa i završava pučku školu (1894.-1898.) i klasičnu gimnaziju (1898.-1906.). Bio je dobar, ali ne i izuzetan učenik. Kao dječak bio je religiozan i razmišljao o tome da postane svećenik, ali je poslije tu ideju napustio. Ružičkino podrijetlo i strogi odgoj njegove majke snažno su utjecali na formiranje njegova karaktera, pa je cijeli život ostao jednostavan čovjek s izrazitom puritanskom crtom i velikim nepovjerenjem prema pretjeranome intelektualizmu.